Autoportal.hr - najstručniji portal u regiji | Autorevija - najstručniji auto magazin u regiji

Switch to desktop

AUSTIN 1100: PEDESETA GODIŠNJICA ZABORAVLJENOG BESTSELLERA

Deset godina na vrhu u Velikoj Britaniji, sklapan i u Novom Mestu, uspješan na desecima tržišta, a danas ga vole samo Japanci

Striktno govoreći, ovaj bismo automobil trebali označavati njegovim kodnim imenom, kao BMC ADO16, pošto je na tržište izlazio pod zbunjujuće velikim brojem različitih značaka. Mi samo se ipak odlučili za predstavljanje pod kod nas najpoznatijim imenom, kao Austin 1100, jer je to model koji je nekoliko godina sklapan u Industriji Motornih Vozila u Novom Mestu, tvornici koja je poput neke mnogo puta udavane filmske starlete prvo licencno radila DKW automobile, potom Austine, da bi se na kraju smirila u naručju ljubljanskom Litostroju preotetog Renaulta, s kojim je u sretnoj i plodonosnoj vezi i dan danas. Neposredan je povod ovom tekstu pedeseta godišnjica modela, no valja napomenuti da je on prvo predstavljen 1962. s Morrisovom značkom - zamišljen kao zamjena za legendarni Minor, iako će se i on nastaviti paralelno raditi još desetljeće.

Potom su iste godine predstavljeni sportski MG i luksuzni Vanden Plas, dok je Austinova inačica došla na tržište tek godinu dana kasnije. Pošteno govoreći, nisam uopće siguran koliko mlađim generacijama bilo kakvo ime ovog modela nešto znači, sve su te marke odavno u ropotarnici povijesti, a i primjerci ovog Austina odavno su nestali s naših cesta, iako su do osamdesetih bili gotovo svakodnevan prizor u prometu. Katastrofalno loša zaštita protiv prohrđavanja uzela je danak čak i u Engleskoj, gdje je ADO16 deset godina uzastopno bio najprodavaniji novi automobil na tržištu: fascinantno zvuči podatak da je od ukupno proizvedenih, primjerice, 124860 primjeraka MG-ove verzije danas u Velikoj Britaniji očuvano njih manje od sto!


Najslavnija pojava ovog automobila na ekranu nedvojbeno je vezana za eskapade Johna Cleesea kao muža vlasnice hotela Fawlty Towers

Priča o BMC-u ADO16 zapravo je prvenstveno tužna saga o propuštenim mogućnostima i, njegovom velikom tržišnom uspjehu usprkos, zorno objašnjava greške koje su dovele do propasti nekad moćne britanske auto industrije. Počnimo s dobrim stranama, ovaj je model zamišljen kao veći brat sjajnog, ali neprofitabilnog Minija, na kojem je BMC gubio novce. Na njemu stoga vidimo gotovo sve dobre strane Minija, od odlične upravljivosti do za mali automobil iznimnog prostora u kabini. Bio je to prvi automobil s Hydrolastic ovjesom, imao je prednje diskove među prvima u klasi, kao i zatvoreni sustav hlađenja. Na papiru, ovo je trebalo biti još jedno remek-djelo Sir Aleca Issigonisa, genijalnog ali i tvrdoglavog konstruktora koji se uvijek čvrsto držao zacrtanih ideja i nije slušao tuđe savjete, pa čak ni one stručnjaka specijaliziranih za pojedina područja.

Poput onih iz tvrtke Pressed Steel, koja je proizvodila karoserije. Oni su već u vrlo ranoj fazi razvoja modela uočili da je karoserija puna mjesta na kojima će se zadržavati voda, sol i prljavština, uzrokujući hrđanje. Issigonis je odbio njihove savjete i automobil je pušten u proizvodnju s tim manama, izložen ekstremnom prohrđavanju od prvog dana, Ubrzo su otkriveni i problemi s ovjesom i mjenjačem, no kupcima je daleko najveći problem bila korozija vitalnih, nosećih, strukturalnih dijelova automobila, koji nije imao gotovo nikakvu unutrašnju antikorozivnu zaštitu. Nerijetko su automobili stari tek godinu ili dvije izvana i iznutra izgledali vrlo uščuvano, a na dijelovima koje se ne vidi istrunuli do granice neisplativosti popravka. Englezi napola u šali vole reći da je ovaj automobil produljio život stotinama malih autolimarskih radionica, koje zahvaljujući njemu nikad nisu bile bez posla.


BMC-ov recept za jeftini prestiž: karoserija u dvije boje, ponešto dodatnog kroma, kože i drva, te prodaja pod nekom drugom, otmjenijom značkom

U kratkim periodima prije no što bi prohrđao, ADO16 bio je sjajan automobil, po svakodnevnoj upotrebljivosti i količini rješenja koja danas smatramo modernim nemjerljivo ispred konkurenata. Nerijetko bi kupci svake godine kupovali po primjerak, mijenjajući lanjski, kako bi izbjegli hrđanje i nadajući se da je BMC riješio probleme. No korporacija je iskalkulirala da im je isplativije plaćati popravke pod garancijom nego utrošiti neke novce na rekonstrukciju svog bestsellera. Pa iako je serija 1100/1300 (kasniji su modeli imali veći i jači motor, dok su eksterni redizajni bili minimalni) prodana u više od dva milijuna primjeraka, ovakav je cinični pristup doveo do pada cijena rabljenih, pa do sve veće nevoljkosti kupaca da se odluče za britanska vozila i na kraju do postepene propasti britanske masovne auto industrije.

Osim standardnih Morrisa i Austina, u ponudi su bili i sportski MG te luksuzne inačice Rileya, Wolseleya i Vanden Plasa, ova zadnja ušla je u povijest kao najmanji automobil s ugrađenim piknik stolićem na stražnjoj strani prednjih sjedala. Automobil se licencno radio u nekoliko zemalja, u Italiji je prodavan kao Innocenti, dok je u Španjolskoj (da, i Manuel, koji je iz Barcelone, vrlo je vjerojatno ondje vozio ADO16) dobio i zanimljivu trovolumensku inačicu. Postojale su i verzije s dvoja vrata, kao i karavan kakvog je u tv seriji vozio i po njemu svime i svačim ljut udarao nervozni Basil Fawlty. Upravo su te rjeđe inačice danas najcjenjenije, a velik ih je dio završio u Japanu, gdje ADO16 iz nikad do kraja razjašnjenih razloga uživa poseban kult. Kod nas to nije slučaj, nađe se još poneki primjerak u prometu ili na skupovima oldtimera, no u skladu s reputacijom modela, ogromna ih je većina odavno otišla na vječna lovišta. Zajedno s britanskom auto industrijom.

Dino Milić-Jakovlić

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

Web by KUHADA | Auto Portal © 2014 Sva prava pridržana

Vrh Desktop verzija

game_magazine_j30 Are you sure that you want to switch to desktop version?