
Spremnici za radioaktivnu vodu ispali iz kamiona(u oštrom lijevom zavoju) prije mnogo godina... Tu su ostali za sve vijeke vijekova! Amen! Nikada to nije bilo jednostavnije nego danas. Tako mi govore znanci iz onih zemalja gdje muškarci nose haljine, a nisu Škoti... Istina je da su dijelovi mali problemčić, ali i to se da riješiti. Točna uputstva o izradi te opake naprave danas stoje na internetu, ali kako doći do repromaterijala? I to sam ovih dana saznao vozeći se iz Mađarske (nisam dužan navesti razlog posjeta našoj susjednoj zemlji).

Točno u metar. Sedam kilometara vožnje prema Zagrebu, nakon naše najveće prehrambene industrije u Koprivnici imate dijelova za tri atomske bombe. Ne vjerujete? Stoje tamo već skoro desetljeće. Svi znaju za njih. Ispali su pri transportu (vjerojatno remont u Končaru ) za nuklearku u Mađarskoj .Svašta je moguće. Nagledao sam se svakakvih usputnih čudesa, ali ovaj otpad me nešto kopka.

Zarastao je u trnje i grmlje, ali još uvijek vidljiv. I nije u nekom šumarku nego tu gdje prolazi tisuću vozila u sat vremena. Ionako je to jedina cesta - ona koja je trebala biti autoput pa nije (i ne zna se kada će). Vrtim film u glavi pa se nešto prisjećam da sam tuda prolazio i prije puno godina. Ali tada još nije bilo toliko hrđe po njima. Pa da stoji tako dugo uz cestu, a da je ničiji?

Jedino logično objašnjenje je da je stvar jako radioaktivna inače bi je Cigo već skupio. Ali opet, što Rom zna o radioaktivnosti? Nešto me ni logika u zadnje vrijeme ne ide. I nije baš dobro što sada stojim tu tako dugo. Vidim da mi već nešto blijedi boja na Zelenku, a i Olympus prelazi s manualnog moda na automatiku i blinka li blinka...

Kidam odavde nalijevo, kao što su pobjegli i komunalni redari (gradski, prigradski), voditeljice turističkog ureda iz PRCA (Podravkin rekreacijski centar), rendžeri, komunalne inspekcije, policajci na motoru, presretači, vodoprivredni inspektori, viši i niži, glavni i pomoćni državni službenici kojima bi briga da svi mi ne gledamo ovakve slike bio glavni zadatak.

Mislim si nešto da je tuda svakodnevno prolazio i Polančec... Pa on stanuje u Koprivnici... No, je li to neka druga priča? Princip je isti, ostalo su nijanse! Pa je li to moja briga? Nije? Je li me netko zvao? Nije! Pa koji k.... onda p.....? Stišćem gas, a na radiju svira 'Lijepa naša domovino, oj junačka zemljo mila...'.
Romeo Ibrišević
romeoi@net.amis.hr
098/208-277
P.S. Znalci mi govore da to ipak nisu dijelovi za atomsku bombu nego za nuklearni reaktor. Sad mi je lakše...
Članke smiju komentirati samo registrirani korisnici. Forma za unos komentara se prikazuje samo registriranim korisnicima.