DOGODILO SE NA DANAŠNJI DAN - 12.7.

Većina će neupućenih, čuje li ime Dymaxion, vjerojatno pomisliti kako je riječ o nekom antičkom kipu izvučenom iz morskih dubina kraj Velog Lošinja (ne, to je Apoksiomen) ili možda o nekom od onih lijekova kakve mater ponekad zaboravi popiti kada okreće na jugo. No zapravo je riječ o neobičnom konceptu znamenitog američkog arhitekta Buckminstera Fullera, projektu koji se dotakao i automobila, iako je bio mnogo općenitije naravi. Fuller je bio fascinantna osoba, jedan od najznačajnijih arhitekata dvadesetog stoljeća, čovjek koji je, po vlastitim riječima, zamislio svoj život kao eksperiment koji će pokazati koliko toga jedna osoba tijekom svog života može učiniti da promijeni svijet na dobrobit čovječnosti. Neki od njegovih najpoznatijih projekata nastali su pod imenom Dymaxion, što je izmišljena riječ koja spaja dinamičnost, maksimum i ion u jedan pojam.

Možda najpoznatiji Dymaxion je energetski učinkovita kuća, no ne manje važan je i projekt automobila, ili možda bolje reći transportnog sredstva. Na tom je projektu Fuller počeo raditi još 1927., a materijaliziran je šest godina kasnije, kada je na današnji dan, ujedno i Fullerov rođendan, prvi primjerak dovršen u nekadašnjoj tvornici Locomobilea u Bridgeportu u američkoj saveznoj državi Connecticut. Dymaxion je bio revolucionaran: aerodinamično vozilo kapljičastog oblika, s dva kotača naprijed i jednim straga, bilo je namijenjeno prijevozu čak jedanaest putnika i dugačko preko šest metara. U razvoju i oblikovanju Dymaxiona pomogao je i kipar Isamu Noguchi, koji je vršio i testiranja umanjenih modela u zračnom tunelu, što je jedan od najranijih primjera korištenja znanosti u oblikovanju automobila. Konačan je rezultat po navodima tvoraca postizao 190 km/h i trošio prosječno manje od osam litara benzina na sto kilometara, no ti podaci nikada nisu potvrđeni neovisnim testiranjem. Iznad zadnje osovine nalazio se Fordov V8 motor, a zanimljiv je detalj to što je upravljanje bilo preko stražnjeg kotača, što je modelu dalo iznimno malen krug okretanja, ali je veliki problem bila pretjerana osjetljivost na bočni vjetar.

Ne zna se točno što je bio razlog udesa prvog Dymaxiona tijekom Svjetske izložbe u Chicagu 1933., drugo vozilo, bočni vjetar ili nešto treće, no nakon nesreće u kojoj je poginuo vozač Francis Turner stiglo je mnogo negativnog publiciteta. Automobilistički su novinari bili i te kako oduševljeni modelom, panegirike su mu pisali i ljudi poput H.G. Wellsa i Diega Rivere, a i sudskom odlukom došlo se do jasne odluke po kojoj automobil ni konstruktor nisu bili odgovorni za nesreću. No pravih investitora nije bilo, i pregovori s Chryslerom su propali, i projekt se ugasio nakon što su proizvedena samo tri prototipa. Utjecaj je Dymaxiona ipak vidljiv u mnogim automobilima, od Tatre T87, Chryslera Airflowa, Lincolna Zephyra, pa sve do Citroëna Coccinelle i Fiata 600 Multipla. Jedan je primjerak sačuvan i nalazi se u kolekciji Harrah u Renou u Nevadi, no samo je karoserija restaurirana - zanimljivo, no čini se da ne postoje sačuvane slike unutrašnjosti originalnog automobila! Osamdesetak godina kasnije, Dymaxion ne prestaje fascinirati, pa je nedavno Norman Foster, jedan od najpoznatijih svjetskih arhitekata današnjice, načinio jednu repliku za sebe.

(dmj)