DOGODILO SE NA DANAŠNJI DAN - 13.7.

Većina ljudi panično se boji toga da će dobiti otkaz u tvrtci u kojoj rade, znajući da kod nas, pogotovo danas, uz ovoliku nezaposlenost, nerijetko znači kraj bilo kakve priče o osobnom uspjehu. Upravo je stoga još fascinantnije vidjeti kako je nekim sposobnim ljudima otvorenih umova dobivanje otkaza davalo samo vjetar u leđa, a jedan od najpoznatijih takvih slučajeva svakako je onaj Lee Iacocce. Taj se sin ne osobito imućnih talijanskih imigranata zaposlio kao inženjer u Fordu, no nakon nekog vremena prešao je u odjel prodaje i marketinga, gdje se pokazao nevjerojatno sposobnim i krenuo u streloviti uspon korporativnom hijerarhijom. Nije propuštao ni prilike za samopromociju, tako da su Amerikanci vrlo brzo saznali da je upravo on iza projekta Mustanga, kao i čitavog niza uspješnih Fordovih poslovnih podeza šezdesetih godina.

Vrhunac te karijere trebao je uslijediti nakon što je Iacocca postao predsjednik uprave Forda 1970. godine.  No stvari su se počele komplicirati: došlo je do velikih nesuglasica s Henryjem Fordom II, naftna kriza je snažno pogodila automobilsku industriju, a na sve je to nadodan i enorman skandal s modelom Pinto. Pri sudarima je, ako bi taj automobil bio udaren straga, postojala mogućnost pucanja spremnika goriva i zapaljenja Pinta. U stvarnosti model nije bio nimalo manje siguran od konkurencije, no u javnost je procurila informacija kako je Ford unaprijed znao za taj defekt i kako je tvrtka odlučila da im je jeftinije platiti odštete eventualnim žrtvama nego redizajnirati Pinto. Upravo je Iacoccina lakonska izjava kako 'sigurnost ne prodaje automobile' ponajviše potpirila vatru. Trinaestog srpnja 1978., oko tri popodne, nakon višegodišnjih tenzija i nekoliko mjeseci medijskog prepucavanja Henry Ford II pozvao je Iacoccu u svoj ured i otpustio ga, navodno uz riječi 'nekada vam se netko naprosto ne sviđa.'

Iako je Iacocca bio vrlo poznat i ranije, ono što se dogodilo u narednih nekoliko godina učinilo ga je jednim od najpoznatijih poslovnih ljudi na svijetu. U trenutku otkaza u Fordu najmanji se član detroitske Velike trojke, Chrysler, nalazio pred kolapsom, u ogromnim dugovima i s katastrofalnom prodajom. Pozvali su Iacoccu da preuzme korporaciju, no malo je tko vjerovao da će Chrysler preživjeti i nastaviti s proizvodnjom automobila. Iacocca je tada učinio nezamisliv i kontroverzan potez, nagovorivši Kongres da jamči kreditorima za novac koji je korporaciji bio neophodan za reorganizaciju. Koja je posve uspjela, izbačen je niz modela koji su stvorili nove tržišne niše i nakon određenog vremena Chrysler je ne samo vratio dugove nego i počeo pozitivno poslovati. Povijesno gledano, Iacoccina je najveća zasluga bila nagovaranje Kongresa na pružanje te garancije, jer se taj potez državnog uplitanja u poslovanje privatnog kapitala posve kosio sa svim doktrinama na kojima je izgrađeno američko društvo. To je bio ne samo jedan od najznačajnijih trenutaka u povijesti automobilske industrije, nego i u transformaciji svjetskog poretka prema današnjem neoliberalnom kapitalizmu.

(dmj)