DOGODILO SE NA DANAŠNJI DAN - 14.7.

Samo je tvrdoglavost Wilhelma Karmanna dovela do toga da 14.7.1955. u Georgsmarienhütteu, u Saveznoj Republici Njemačkoj, naciji i svijetu bude predstavljena VW Karmann Ghia. Ideja je postojala odavno, ali je veliki gazda VW-a Heinrich Nordhoff, kao i uvijek zagovornik parole 'Ein Führer, ein volks, ein wagen', bio žestoko protiv sportskog automobila na bazi Bube. Stoga je Karmann o svom trošku dao napraviti prototip, kojeg je dizajnirao Luigi Segre, glavni krojač renomirane torinske kuće Ghia. Iako je Segre nerijetko bio poznat po preekstravagantnim oblicima, koji baš i nisu odisali onom tipičnom talijanskom elegancijom i briom, mali je prototip na VW bazi bio sjajno pogođen, suđen da vječno ostane prvom asocijacijom na oba upletena imena, i Karmann i Ghiu. Istinabog, dosta je tu detalja podsjećalo na ranije koncepte za Chrysler, no oni ionako nikada nisu zaživjeli u nekoj većoj serijskoj proizvodnji. I Nordhoffu se auto svidio, ali ga je odbio staviti u produkciju zbog skupoće. Nakon dodatnih je pregovora ipak uvjeren i dao je zeleno svjetlo, iako je cijena uistinu bila astronomska: 7500 maraka, oko 3000 više od standardne Bube.

Amerikancima, naciji koja je tada nedvojbeno imala najviši standard na svijetu, cijena nije bila astronomska (a i da jest, to bi samo bio dobar marketinški trik u vremenu opće opsjednutosti istraživanjem svemira), te su upravo oni, poprilično neočekivano, postali glavni kupci: gotovo dvije trećine svih proizvedenih primjeraka - a nakupilo ih se, hvala na pitanju, više od pola milijuna u dvadesetak godina proizvodnje - prodani su u Americi. Drugo je veliko tržište bio Brazil, gdje su se i proizvodile, kako standardne, tako i modificirane inačice. Kasnije slavni trkači poput Emersona Fittipaldija počinjali su karijeru u njima, a ovaj je automobil i dan-danas jedna od brazilskih ikona. Kod nas isto nisu bile posebno rijetke, a i danas ih je očuvan pristojan broj, iako mnogo skupljih kabrioleta, koliko mi je poznato, nema.

Što je učinilo ovaj model tako popularnim? Vozna svojstva sigurno nisu, najveća brzina ranog modela od 124 km/h nije bila impresivna ni sredinom pedesetih, a ubrzanje je zbog veće težine bilo čak i gore nego kod obične Bube. Odgovor je jednostavan, šarm, prije svega - ovaj je auto neobično simpatičan, prilično lijep i odašilje jednu posebnu poruku o životu, o vlasniku kojem se možda ne žuri nikamo, ali svakako zna uživati u životu. Indikativno je da ga Hollywood voli: od prve pojave 1958. u Hitchcockovoj 'Vrtoglavici' nebrojeni su scenski nastupi Karmann Ghie. Spomenimo samo dva svima poznata naslova, u filmovima 'Kill Bill II' i 'Starsky i Hutch'. Kult ovog automobila i dalje živi, čemu svjedoče mnogobrojni specijalizirani klubovi u svijetu, a ovo je možda i jedini zrakom hlađeni Volkswagen zanimljiv čak i onima koji Bubu ne mogu smisliti.

(dmj)