13.10.2019. Autor: Dino Milić-Jakovlić

Zaboravljene marke: Argyll (1899. - 1932.): škotski proizvođač, nakratko oživljen 1976.

Jedan od pionira kočnica na sva četiri kotača, 1914. počinju koristiti električni starter, također među prvima, početkom I. svjetskog rata tvrtku kupuje britanska Kraljevska mornarica te u njoj pokreće proizvodnju torpeda...

Argyll je škotska tvrtka koja je početkom 20. stoljeća proizvodila kvalitetne aute. Utemeljio ju je 1899. Alex Govan, kao The Hozier Engineering Company, a prvi model, Argyll Voiturette (imenovan po zapadnoj pokrajini Škotske), bio je kopirani Renault. 

Pokretao se motorom 2 3/4 hp De Dion, potom je temeljito dorađen te 1901. stiže model 5 hp, a 1902. - 8 hp. Bili su to mali automobili, a 1906. pokrenuta je proizvodnja većih, s motorima od 1985 ccm, 3054 ccm, 3686 ccm i 4849 ccm. Bili su zanimljivi po mjenjaču koji je imao odvojene ručice za vožnju naprijed i hod unazad. 

Neposredno pred smrt, Govan 1907. pokreće Argyll Motors Ltd., no tvrtka 1908. odlazi u likvidaciju. Proizvodnja se obnavlja 1910., pod novim nazivom Argyll Ltd, 6-cilindarskim modelom 12/14, koji je dobio nadimak ‘Flying Fifteen’. Bio je vrlo popularan među taksistima, a uspješno se prodavao i u SAD-u. 

Ostat će upamćen kao jedan od prvih automobila s kočnicama na četiri kotača. Argyll 1914. počinje koristiti električni starter, također među prvima. Početkom I. svjetskog rata tvrtku kupuje britanska Kraljevska mornarica te u njoj pokreće proizvodnju torpeda. 


Nakon rata tvrtka počinje s proizvodnjom, po tadašnjim kriterijima, luksuznih automobila, u krivo vrijeme, jer je počela gospodarska kriza. Zbog toga se firma gasi 1932., četiri godine nakon proizvodnje zadnjeg automobila, a posljednji model bio je 12/40 iz 1927. 

Skupina škotskih poduzetnika 1976. oživljava marku proizvodnjom sportskih automobila po narudžbi (ručni rad). Argyll GT sazrio je do produkcijske inačice 1983., a nuđen je i u verziji Turbo GT, s nosećom strukturom od čeličnih profila i oplatom od staklenih vlakana. 

Podvozje je preuzeto od Triumpha 2500, a koristio se ZF-ov mjenjač s pet stupnjeva. Ugrađivano je nekoliko motora: Roverov V8 u prototipu, V6 motor Peugeota i Renaulta u serijskim modelima, te možda V4 iz modela Lancia Beta i Buick V6. Proizvodnja se gasi 1990., a s obzirom na visoku cijenu smatra se da je sveukupno proizvedeno ne više od šest automobila.





Mazda


Gulf

Tembo