21.7.2019. Autor: Željko Marušić

Jučerašnju tragičnu nesreću na A1 izazvao ‘smrtonosni koktel’ brzine, razmaka, umora i mobitela

Radi dana 'besplatnog ljetovanja’ mnogi na odmor kreću usred noći ili predvečer, gdje god mogu voze 'gasom do daske', jer su naše autoceste ‘eldorado za jurnjavu’, a uz teški umor i premali razmak ‘okidač’ je, vjerojatno, bilo korištenje smartphonea...

Ako želite juriti autocestom, provjeriti koliko najveću brzinu automobila, a danas većina novih automobila može potegnuti brže od 200 km/h, uz njemački Autobahn, hrvatske autoceste pružaju najbolje mogućnosti

Najveća dozvoljena brzina je 130 km/h, a po članku 54.  Zakona o sigurnosti cestovnog prometa ne kažnjava se prekoračenje do 10 km/h! Dakle stvarno je ograničenje 140 km/h. Na navedena realna brzinska ograničenja, koja već iscrpljuju sigurnosne rezerve naše prometne mreže, pribraja se stručno neutemeljeno i neodgovorno toleriranje mjerenja brzine od 10 posto (u uvjetima kad se satelitski može mjeriti s greškom manjom od 0,1 posto). 

Da apsurd bude veći, to se računa od izmjerene brzine prema dolje, umjesto od dozvoljene prema gore. Dakle, realnih 155,5 km/h (automobilski brzinomjeri, s ugrađenom ‘sigurnosnom tolerancijom’, tada pokazuju najmanje 160), policijskom se tolerancijom ‘ublažava’ na 139,95 km/h (11,1 posto više od 130) i ulazi u nekažnjivo prekoračenje do 10 km/h. 

Takvo nerazumno realno ograničenje, koje ugrožava sigurnost, nepotrebno troši resurse vozila (skraćuje vijek vitalnih sklopova i dijelova), povećava potrošnju goriva i više od 20 posto, a proporcionalno i zagađenje okoliša, verificirano je vozačima dobro poznatim stavom policije da presretači ne zaustavljaju one koji voze do 160.

Kazna od samo 1000 kn za prekoračenje izvan naselja od 30 do 50 km/h (čl. 54. st. 3), uz 50-postotni popust za plaćanje odmah, iznosi samo 500 kn. Uz navedene se tolerancije hrvatskim autocestama može voziti stvarnih 200 km/h (brzinomjeri tada pokazuju oko 210) uz kaznu od 66 eura! 

U Švicarskoj, za takvo prekoračenje na autocestama, koje sigurnosnim značajkama nadmašuju naše, slijedi trenutno isključenje vozača i vozila iz prometa, kazna od najmanje 3000 eura i dugotrajna zabrana upravljanja u Švicarskoj, za sve kategorije motornih vozila! 

A u Kanadi, gdje je na autocestama limit 100, ako vozite brže od 150 (kad je kinetička energija automobila s putnicima gotovo upola manja nego pri 200 km/h) kazna je do 10.000 dolara!

U Kanadi je na autocestama ograničenje 100 km/h, ako u ostalom vozite propisno, policija vas 'ne dira' do 115, ako vozite do 120 kazna je prekršajna iznad 120 kaznena. Za 160 km/h, što je kod nas 'slobodno' riskira se kazna od 10.000 dolara i oduzimanje  vozila...

Hrvatske autoceste su ‘eldorado za jurnjavu’ jer, usto, nadzora brzine praktički nema. Jedno i drugo dobro je poznato strancima, što potvrđuje da kultura vožnje nije nacionalno, nego geografski određena: naši vozači, čim dođu u Sloveniju postaju ‘kulturni’, a stranci često kod nas izgube vozačku kulturu. Pogotovo u brzini. 

Ovakav apsurdni ‘komplot’ propisa i mjera nadzora pretvorio je hrvatske autoceste u ‘eldorado za jurnjavu’.

Sljedeći problem, koji je bio generator jučerašnje nesreće što se u Hrvatskoj, za razliku od većine zemalja EU, uključujući i Sloveniju, u Hrvatskoj se gotovo ne kažnjava premali razmak među vozilima, koji je pri velikim brzinama opasniji od same brzine.

 Tu je mjeru, još 1960-ih, sustavno počela primjenjivati Njemačka, odredbom ‘Halber Tacho’ (razmak u metrima u iznosu pola brzine u km/h po brzinomjeru). Dakle, ako brzinomjer pokazuje 120 km/h treba se udaljiti 60 metara. U prometnom zakonodavstvu EU uveden je propis ‘dvije sekunde’, odnosno put koji vozilo pri toj brzini prijeđe u dvije sekunde. Pri realnih 115 km/h (kad brzinomjer pokazuje 120) to iznosi 63,9 metara.

Navedeni su problemi u ‘spiralu smrti’ ušli poznatim problemima turističkog prometa: naši ljetni gosti, kako bi dobili ‘dan besplatnog ljetovanja’ na dolasku kreću usred noći, a često predvečer i putuju cijelu noć kako bi prijepodne stigli na odredište. Isti je scenarij na povratku, posljednji dan se ‘besplatno’ kupaju  te poslijepodne ili predvečer kreću kući. I potom voze ‘mrtvi umorni’. 

Statistički, ‘po zakonu velikih brojeva’ tragične nesreće su neminovnost, jer gdje god mogu voze prebrzo. No, završni dio ‘spirale smrti’, nesreće koja se jučer oko 9 sati dogodila na 158. kilometru autoceste A1 u smjeru Zagreba, između odmorišta Janče i tunela Grič, uz prebrzu vožnju, premali razmak i umor, izvjesno, bilo je korištenje mobilnog telefona. ‘Da vidimo kakvo će biti vrijeme, je li s rezervacijom sve u redu, šaljem poruku da smo OK...’, užas, ali to je nažalost realnost.

Kako bi se povečala sigurnost na našim cestama i spriječile tragične nesreće poput jučerašnje nužne su sljedeće mjere.

1. Autoceste premrežiti fiksnim radarskim kamerama, kojima se precizno i učinkovito može nadzirati brzina, razmak, pretjecanja, korištene mobilnog uređaja, vezanost sigurnosnim pojasom. Mreža kamera, odnosno videonadzor na svim dionicama autocesta, uz kažnjavanje na naplatnim kućicama, trebao bi zamijeniti presretače. Njih bi se potom uglavnom trebalo usmjeriti na ostale sigurnosne aspekte vezane na promet autocestama.

2. Toleranciju mjerenja brzine od 10 km/h do 100 km/h (dakle 33 posto u zoni smirenog prometa!!) i 10 posto iznad 100 km/h trebalo sniziti na 3/3.

3. Članak 54. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, tako da bi se sadašnja kaznu od 500 kn za prekoračenje 10 do 30 km/h (st. 4) uvela za prekoračenje do 10 km/h. Sadašnju kaznu od 1000 kn za prekoračenje od 30 do 50 km/h (st. 3) trebalo bi uvesti za prekoračenje od 10 do 30 km/h, uz progresivno povećanje kazne za prekoračenje od 30 do 50 km/h i više. 

Slika je ilustracija