16.6.2019. Autor: Željko Marušić

Jutrošnja prometna tragedija na Braču nije samo prometni problem, nužne su 4 mjere:

Mladići na Braču, Korčuli..., u nedostatku relevantnih uzora, često žele ispasti 'frajeri' pogibeljnom jurnjavom, pa bi pomogla edukacija, a odmah treba uvesti noćno ograničenje brzine od 60 km/h, postaviti zone smirenog prometa s uspornicima te intenzivirati policijske kontrole...

- Vozija san dvista, ultimativna je 'referenca' otočne mladosti, koja očito, u iživljavanju i 'dokazivanju' za volanom, želi nadomjestiti izgubljene vrijednosti. Velikih uspješnika u realnim segmentima društva i života (osim u turizmu), koji bi im mogli biti uzor, nema, na lokalne i krupnije političare s otoka ni najmanje se ne mogu ugledati... 

Trebamo li se čuditi što otočna mladež više od crnog prosjeka pronalazi utočište u drogi. Druga je pogubna posljedica dokazivanje za volanom, koje je izazvalo jutrošnju tragediju na županijskoj cesti Selca - Povlja? Kako se još, u društvu poremećenih vrijednosti i loše perspektive, lokalni mladić, bez političkog zaleđa, može pokazati da je uspješan, odnosno 'frajer'?! Državne ceste D118 i D113, na Korčuli i Braču, posebno su pogodne za navedenu smrtonosnu 'šprancu'.

Takvim je scenarijem (je li doprinio alkohol i druge za vožnju zabranjene supstance pokazat će istraga) jutros u 5:20 na županijskoj cesti ŽC6194 (Selca - Povlja), nastavku državne ceste D113, zbog prevelike i neprilagođene brzine (protivno čl. 54. te čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama) BMW, u kojem su bile tri osobe, sletio s ceste, udario u stablo te završio u provaliji. Jedna je osoba poginula, a dvije teško ozlijeđene helikopterom su prevezene u splitsku bolnicu. Nema niti jedno prometno, niti logično opravdanje u ranim jutarnjim satima sumanuto juriti pustom otočnom prometnicom, gdje su prometne kontrole toliko rijetke da ih otočna mladost pamti kao i datum posljednjeg snijega na otoku. 

Državna cesta D113 od Supetra do Selca duga je 39,4 kilometara i vremenska ušteda između normalne i bjesomučne vožnje teško može biti  veća od pet minuta. Dionica od Supetra do Nerežišća razmjerno je uska, a od  Gornjeg Humca, nakon odvojka za Bol ima dugu ravnu dionicu u pravcu Selca, karakteristika Jadranske magistrale, gdje se 'bez problema' može voziti 160 km/h, i brže. I tu počinju prometne 'lovačke priče', nažalost utemeljene u realnosti.


Županijska cesta Selca - Povlja je uža i zavojitija, ali 'kao stvorena' za pokazivanje 'vozačkog umijeća'. Usto se prema Povljima zavojito blago spušta, pa se lako postižu visoke brzine. Nažalost, po kriterijima EuroRAP zaslužuje 'nula zvjezdica' za sigurnost, jer nema odgovarajuće zaštitne ograde, pa vozila koja izlete mogu se zabiti u stablo, kamenu gromadu, sletjeti u provaliju...Sve su to smrtonosni ishodi. 

Netko bi otočnoj mladeži trebao ukazati, objasniti, kako nema ama baš nikakvog prometnog utemeljenja ludovati nakon povratka s noćnog prometa. Pobogu, što mijenja ako se krene 15 minuta prije ili kasnije, a sumanutom vožnjom, u usporedbi s normalnom, ne može se uštedjeti ni pola tog vremena. 

U normalnoj vožnji, ovisno o motoru i izvedbi, potrošnja goriva je pet do osam litara na 100 km, a u jurnjavi (trenutačno) prelazi 20. Višestruko se povećava trošenje guma, kočnica, ovjesa, habanje motora... Takvima koristi ukazati da automobilski motor, uz normalnu vožnju i redovito održavanje, može izdržati 10.000 sati rada. A na probnom stolu, u neprestanom radu  punom snagom, teško izdrži 200 sati. Pametnome dosta!

Pa gdje je logika, bez ikakvog racionalnog utemeljenja rasipati novac i uništavati vlastitu imovinu?! Bolje je, u sličnoj protuvrijednosti, odvesti društvo na dobru marendu, time ćete zbilja ispasti veći 'frajer'. To je, nažalost tek  prva razina rješavanja problema.

Druga, najvažnija, je uvođenje ciljanih uspornika prometa. Ni najbolje ceste, poput njemačkog Autobahna, ne postavljaju takve središnje ograde koje bi zaustavile tegljač koji izgubi kontrolu (tako je, konačno, 1993. poginuo Dražen Petrović), jer je to neracionalno. To se posredno rješava ograničenjem brzine tegljača te sustavnim nadzorom i kontrolom. 

Zbog obujma cestovnog prometa ne našim otocima (izvan sezone), a razmjerno čestih jurnjava, jer 'lokalci dobro znaju da je rizik da ih policija uhvati u brzinskom prekršaju zanemariv, od najveće su koristi fizička ograničenja brzine, odnosno  uspornici ('ležeći policajci'). 

Naravno, važno je smanjiti davanja na sigurna vozila, ali nikakvo vozilo ne može spriječiti tragediju, ako netko želi 'oboriti brzinski rekord' na nekom otoku, nakon noćnog provoda...

Dakle, da bi se spriječile buduće prometne tragedije na otocima, nužne su sljedeće mjere:

1. Na otocima uvesti opće brzinsko ograničenje od 60 km/h, od 20 do 8 sati. Ako netko misli da je to malo, evo protuargumenata: kombinacijom čl. 54., koji ne sankcionira prekoračenje do 10 km/h i tolerancije policijskog mjerenja od 10 km/h za brzine do 100 km/h, legalno bi se moglo voziti realnih 80 km/h, kad brzinomjer pokazuje 85. Dovoljno!

2. Postaviti zone smirenog prometa na svim opasnim dionicama i mjestima. Na dužim pravcima, gdje se razvijaju velike brzine postaviti potreban broj zona smirenog prometa, koja bi uključivala po tri obostrana znaka ograničenja brzine 40, s oznakama udaljenosti početka važenja. Između drugog o trećeg bi trebalo postaviti vibracijske trake, a iza trećeg uspornik srednjeg intenziteta preko cijelog profila prometnice. Istim principom trebalo bi 'smiriti promet' pred opasnim mjestima, na kakvom se jutros dogodila prometna tragedija.

3. Intenzivirati policijske kontrole, pogotovo u sitnim noćnim i ranim jutarnjim satima u subotu i nedjelju. Naime, izvjesnost kažnjavanja važnija je od visine kazni, kojih se obijesni prekršitelji ne plaše jer je zanemariv rizik da budu uhvaćeni.

4. Kroz javne kampanje, medije i postavljanjem info panoa ukazivati na višestruku štetnost, pogibeljnost i besmislenost noćnih jurnjava. Za to treba naći sredstava, samo izravne i neizravne štete, troškovi zbrinjavanja i liječenja ove tragedije (deseci milijuna kuna) bili bi dovoljni za učinkovitu godišnju prometnu edukaciju na svim otocima. Ta je mjera navedena posljednja, jer su njeni efekti dugoročni, a prethodne mjere rezultate daju odmah. 

Slika je ilustracija