30.8.2019. Autor: Željko Marušić

Reakcija na reakciju Udruge KARAVANA ZA ŽIVOT, povodom članka kojim se kritizira najavljena blokada autocesta

Neki su vaši zahtjevi opravdani, a neki nisu, osmislimo ih na stručnom skupu, pa potom, ustreba li, pokrenite građanske akcije, ali OTKAŽITE najavljenu sutrašnju blokadu autocesta, nemate pravo na to!

Poštovani gospodine Vitković, Vaša reakcija na moju objavu, svojevrstan stručno utemeljen građanski prosvjed na bilo kakav sračunati oblik blokade prometnica, kakvih se dobronamjerni građani Hrvatske groze (izbjeći ću povijesnu paralelu), bez obzira radi li se o seljacima, taksistima, motoristima..., ili sutra o bilo kome, zbog jednostranosti i tendencioznosti, a prvenstveno ustrajanja u blokadi naplatnih kućica na Krčkom mostu i autocestama, time i graničnih prijelaza, 'dozvoljenim', ali zlonamjernim plaćanjem najsitnijim kovanicama, tijekom posljednje ovogodišnje smjene turista, traži javnu reakciju.

Dobro znam što govorim i pišem. Ako bismo trebali izdvojiti tri najvažnija, od deset ključnih problema sigurnosti motociklističkog prometa, zbog kojeg je, u posljednje četiri godine, među 1303 smrtno stradale osobe na hrvatskom asfaltu, na mopedu i motociklu poginula gotovo svaka peta, premda u ukupnom obujmu prometa (osoba-kilometara) sudjeluju s manje od dva posto, to su: brzina, brzina i brzina. 

Zbog toga se na stručnim skupovima o problemima sigurnosti prometa dvokotača, a organizirao sam ih ili sudjelovao u organizaciji više od deset (na nekima su bili predstavnici moto-udruga), često govorilo kako se 'motociklisti dijele na one koji su pali i one koji će pasti'. To slikovito tumačenje nije moje 'autorstvo', ali podržavam ga.

Ne znam zbog čega ste dovodili u pitanje moje stručne kompetencije, pa navodim položaj u jednom izvrsnom i vrijednom medijskom projektu iz moto-branše, stručnom magazinu Moto klub, čiji je temelj bio upravo povećanje sigurnosti motorista, a uspješno je, kao najprodavaniji takav magazin u Hrvatskoj, tržišno poslovao četiri godine (poslodavac, izvjesno, nije birao loše kadrove). Nažalost, ugašen je 2011. pod pritiskom krize, koja je posebno pogodila moto-branšu.

Brzina, brzina i brzina..., to su ključni problemi! Gotovo svaki je motorist, gotovo svakodnevno u brzinskom prekršaju i to je velika nevolja. Loše je i nepošteno što su motoristi u privilegiranom položaju u prometnom sustavu. Trebam li vam ukazati da je izvjesnost kažnjavanja vozača automobila, za najteže prometne prekršaje (prolazak kroz crveno svjetlo, prebrza vožnja...) 10 ili 100 puta veća nego vozača motocikla?! 

To je poznato svima, na previsokoj i/ili neprilagođenoj brzini temelji se i jučerašnje motociklističke tragedije kod Sinja i to je, ne samo nepošteno, nego i protuustavno. Razumijem tehnička, tehnološka i kadrovska ograničenja policije, koja mnogi motoristi zloupotrebljavaju, ali to je prva stvar za koju policiju treba kritizirati. Stanje je neodrživo i pozivam vas na prvenstveno javnu stručnu raspravu, kako bismo osmislili mjere i prijedloga za rješavanje tog gorućeg problema.

Navodim i što sam doživio u sumrak prošlog utorka, dok sam u rijetkoj koloni vozio brzinom 60 km/h srednjom trakom Zagrebačke avenije, u Rudešu, u pravcu istoka. S leđa čuo sam supersportski motocikl kako se uključuje u promet. 

Pri punoj snazi šaltao je prva-druga, ubrzo je fijuknuo lijevom trakom 'rastežući' drugi stupanj i već u daljini, pri više od 13.000/min, šaltao treći. Zbog brzine i sumraka nisam mogao procijeniti model, ali bojom i frekvencijom zvuka prepoznao sam supersportski 4-cilindarski 600 (sigurno biste i vi). Zašto to navodim? Zato što bi prosječni građanin rekao 'Jooj, ide brže od 100'... 

Ali ne, u takvim se slučajevima ('puna' prva, 'puna' druga, trećaaaa...), kakvi, 'frajerski', nažalost nisu rijetkost, ne radi o dvostrukoj brzini u usporedbi s najvećom dopuštenom, nego trostrukoj, i većoj! To je problem s kojim se moramo uhvatiti ukoštac i osmisliti učinkovita rješenja, jer previše je osoba na dva kotača poginulo po obrascu brutalnog prekoračenja brzine! Stoga vas unaprijed pozivam na sljedeću stručnu tribinu - okrugli stol, na koju će zasigurno doći i predstavnici prometne policije. 

Kad raspravimo taj ključni, gorući problem, i definiramo prijedlog mjera, raspravit ćemo i ostale zahtjeve, od cestarina (koji je, po meni i ključan za motoriste), protukliznih signalizacija (uz adhezijsko, važno je i kohezijsko trenje, dakle hrapavost), smanjenja davanja na zaštitnu opremu, kvalitete asfalta i ograda... 

No, treba razmotriti i koliko bi posljednje navedeno uopće bio problem da motoristi striktno poštuju prometne propise, prvenstveno ograničenje brzine. U tom sam smislu i naveo primjer pogibije Dražena Petrovića, 1993. na Autobahnu kod Ingolstadta, nakon što je tegljač iz suprotnog smjera, vozeći neprilagođenom brzinom (po hrvatskom Zakonu o sigurnosti prometa na cestama kršeći čl. 51. st. 1.) udario u vozilo ispred, zanio se i probio središnju zaštitnu ogradu. 

Kad bismo 40-tonske tegljače pustili, kao što motoristi često rade, da jure koliko mogu potegnuti bez blokade (i brže od 130 km/h, zbog goleme rezerve snage), masakra bi bilo svako malo, jer ih ovakva središnja ograda ne može zaustaviti da ne preskoče na suprotnu stranu autoceste! 

I tada bi trebalo, samo u Hrvatskoj, uložiti milijardu eura (ne kuna!) na kolosalnu armiranobetonsku i čeličnu središnju ogradu-barijeru. Bilo bi to, naprosto, neracionalno i nerazumno rasipanje resursa, što bi ugrozilo ostale bitne mjere. Dakle, tu se sustavno i potpuno  kontrolirano ograničila brzina i problem je riješen!

Zbog toga raspravimo najvažnije, senzibilizirajmo javnost na probleme motorista i pokrenimo javne građanske akcije, po sustavu 'win-win'. Pustimo autoceste na miru, neka ispunjavaju funkciju, kako su projektirane i organizirane...

Otkažite sutrašnji prosvjed drastičnim usporavanjem prometnih tokovima na naplatnim kućicama i graničnim prijelazima, kojima se po Vama 'ne krši zakon'. Krši, a usto je krajnje nekorektan, štetan prema građanima, turistima i društvu u cjelini!