10.3.2011. Autor: Dino Milić-Jakovlić

ZAZ 966 I 968 ZAPOROŽEC: UKRAJINSKI RIBIČKI SAN ZA ZALEĐENA JEZERA

Automobil za one koji si nisu mogli priuštiti ništa bolje! Nevoljeno ružno pače danas je gotovo izumrla vrsta

Postoje automobili kojima je suđeno da ne budu voljeni. Jedan od takvih nedvojbeno je i Zaporožec, maleni automobil ukrajinske konstrukcije, koji je bio najjeftiniji automobil na tržištu bivšeg SSSR-a, te je kao takav bio i ostao predmet sprdnje do današnjih dana. Na ostalim tržištima na koja su ga (mahom neuspješno) pokušali izvoziti, dogodilo se slično. Dobro pamtim jedan oglas, kod nas, prije petnaestak godina, koji je počinjao riječima ‘prodajem motorno vozilo Zaporožec...’ Vlasniku se činilo da nije vrijedan čak niti riječi automobil. Sada zacijelo očekujete da vam objasnim kako zapravo nije tako i kako je Zaporožec zapravo sjajan i zanimljiv oldtimer. Moram vas razočarati, nije. Bio je to loše koncipiran i katastrofalno nekvalitetno napravljen automobil, no ipak je zaslužio da rabimo tu riječ. Jer danas kad ugledam njegovu sliku ili prevrćem po rukama mali modelčić ipak osjetim neku nostalgiju, bio je to dio jednog vremena. Dakako, ugledam li ga uopće u stvarnosti, stajat će negdje - registriranog i voznog nisam vidio već barem desetljeće i pol, čak niti u Rusiji. Čini se da su kod nas gotovo posve nestali. A volio bih vidjeti neki, priznajem pred sucem, ako treba. Olakšavajuća okolnost? Pa, možda to što je nasljednik, Tavrija, još gori automobil, i nema vizualni šarm klasičnog modela, koji je zapravo prilično dopadljivog kroja.


Zadnji redizajn je, kao i većina preinaka koje se rade na prvobitnim oblicima, samo uništio osobnost i napravio automobil vizualno neatraktivnijim

Zaporozhky Avtomobilny Zavod, skraćeno ZAZ, počeo je proizvoditi automobile potkraj pedesetih godina prošlog stoljeća, a prvi Zaporožec, ZAZ 965 ušao je u proizvodnju 1960. Bila je to u velikoj mjeri kopija Fiata 600, nama poznatog kao Fićo, ali bez vizualnog šarma talijanskog originala. Rusi su ga, zbog specifičnog dizajna stražnjeg kraja, prozvali ‘grbavac’. Straga se nalazio zrakom hlađeni V4 motor od 748 ccm i 23 KS, ubrzano pojačan na 887 ccm i 26 KS. Zanimljivo je da je motor bio razmjerno napredne, dijelom aluminijske konstrukcije. Ovog se modela mlađi sjećaju po ulozi u filmu ‘Goldeneye’ iz serijala o Jamesu Bondu, u kojem se, naravno, pokvari. Zbog starosti ipak je stekao kakav-takav kult u Rusiji i na svakom se ondašnjem sajmu pojave restaurirani ili, češće, neukusno tunirani primjerci. Kulta zasada nema toliko govorimo li o nasljedniku, većem modelu 966, predstavljenom 1967, koji je bio donekle rasprostranjen i kod nas. Napušteno je vizualno naslanjanje na Fiću, novi je uzor za dizajn pronađen u njemačkom NSU Prinzu. Koji je i sam, kao i još nekoliko europskih automobila, zapravo s vizualne strane bio kopija onog ozloglašenog ‘nesigurnog pri svakoj brzini’ Chevroleta Corvaira. Vizualno, bio je to najuspješniji i najklasičniji model, s klasičnim, širokim ‘ušima’, bočnim otvorima za hlađenje. Njih ćemo naći i na ranim inačicama 1.2 litrenog modela 968, čija će snaga narasti i do 39 KS. No redizajn potkraj sedamdesetih obezličit će Zaporošca, koji će u tom obliku ipak ostati u proizvodnji sve do 1994. I ovaj model danas zna biti na meti tunera. Zrakom hlađeni V motor straga naveo je neke da kažu kako je ovo umanjena Tatra - da se bavim tuningom napravio bih kabrio i šibnuo unutra Tatrin V8, to je sigurno.


Prospekti Zaporošca uvijek su bili puni atraktivnih Ukrajinki i Ruskinja, mnogo prije nego što su ondašnje tenisačice postale idoli diljem svijeta

ZAZ 966 i rani 968 zapravo su danas, s vremenskim odmakom, slatki i simpatični maleni gradski automobili, koji bi u nekoj šminkerskoj, restauriranoj varijanti povlačili za sobom okretanje mnogih glava. No, nitko ih ne restaurira i ne čuva, nemaju tržišne vrijednosti niti zaljubljenika. Iako bi neki od detalja na njima mogli biti i te kako zanimljivi pri demonstriranju na skupovima oldtimera, a pokazuju i koliko je inteligentan zapravo bio dizajn, koliko prilagođen lokalnoj klimi i potrebama. Grijač radi neovisno od motora, kako bi se putnici mogli zagrijati i u kakvom snježnom nanosu, zastanu li u mećavi. A ispod vozačevih nogu nalazi se pomična podnica, koja se miče i otvara rupu. Čemu, pitate se? Vjerovali ili ne, ali za ribičiju na smrznutim jezerima, kako bi se ribiči mogli parkirati iznad one arhetipske rupe u ledu i loviti iz zagrijanog automobila! I u samim državama bivšeg Sovjetskog Saveza Zaporožec je, rekli smo, ostao nevoljeno, ružno pače i predmet sprdnje. Čak je izmišljena i priča da je njegov motor služio kao pokretač pravog motora ruskih tenkova. Na izvoznim je tržištima uglavnom ignoriran, čak ni u bilo kakvih automobila gladnoj SFRJ nije našao mnogo kupaca, iako je nerijetko znao biti najjeftiniji automobil na tržištu. Ponegdje je nuđen i s Renaultovim motorom od 956 ccm, pod zvučnijim imenom Yalta. Danas, prisjećajući se Zaporošca, sjećamo se jednog drukčijeg, na svoj način vrlo zanimljivog vremena. Kao i činjenice da povijest automobila nije sačinjena samo od pobjednika, uspješnih i dobrih modela.

Dino Milić-Jakovlić





Mazda


Gulf

Tembo